Rat dviju ruža (engl. Wars of the Roses), prijestolonasljedni rat između dvaju ogranaka engleske kraljevske dinastije Plantagenet; trajao je s prekidima 1455–85. Izbio je nakon Stogodišnjega rata (1337–1453), a vodio se između engleske kraljevske kuće York, čiji je simbol bila bijela ruža, i engleske kraljevske kuće Lancaster, čiji je simbol bila crvena ruža (a koja je vladala od 1399). Rikard od Yorka započeo je rat 1455. zbog sukoba s nepopularnim savjetnicima psihički nestabilnoga Henrika VI. te je 1459. istaknuo i svoj zahtjev za krunom. Pobjedom kuće York 1461. novim je kraljem postao sin poginuloga Rikarda, Eduard IV. Rat se ponovno intenzivirao 1469. te je Henrik nakratko restauriran 1470–71. Eduardovom pobjedom i Henrikovim ubojstvom 1471. uspostavljen je mir koji je potrajao do 1483. kada su nakon stupanja na prijestolje Rikarda III. Lancasteri ponovno poveli rat koji je konačno okončan 1485. pobjedom (u bitci kod Boswortha) Henrika VII., posljednjeg izdanka kuće Lancaster i utemeljitelja kuće Tudor. God. 1486. Henrik se oženio Elizabetom od Yorka, kćerju Eduarda IV., čime su se dvije kraljevske kuće izmirile (a to je simbolizirano crveno-bijelom ružom u grbu Tudora). Za rata su bila opustošena cijela područja, oslabjela je feudalna moć plemića, a engleski utjecaj na europskom kontinentu se smanjio. Događaji iz Rata dviju ruža književno su obrađeni u Shakespeareovim dramama Henrik VI. (3 dijela) i Rikard III. te u više romana (W. Scott, R. L. Stevenson).
